Nepisano pravilo filmske industrije glasi da je film dobar onoliko koliko mu je dobar glavni negativac, i to je mnogo puta potvrđeno u praksi!
Ipak, Američka akademija za film nije pretjerano često poštovala ovu nezvaničnu autorsku normu kada su u pitanju likovi sociopatskog, ili psiopatskog ponašanja.
Bez obzira na brojne upečatljive role, koje su znale obilježiti karijere nekih glumaca za sva vremena, zlatni kipići nisu pretjerano često odlazili u ruke filmskih psihopata. Posebno, ako se njihovi likovi nisu uklapali u pravila aktuelne političke korektnosti u određenom periodu.
Ipak, ponekad je majstorstvo prikazano na velikom ekranu bilo toliko upečatljivo da ga čak ni polovično oprezni glasači Akademije nisu mogli ignorisati, pa su na ceremoniji dodjele ponekad i vrlo mračni likovi znali trijumfovati nad klasičnim krimi negativcima, ili dobrim momcima.
Ovo je naš izbor 10 majstora filmske glume, koji su osvojili Oskar za svoje velike role filmskih psihopata, plašeći jednako svoje partnere ispred kamere i publiku ispred ekrana.
10. J.K. Simmons – “Whiplash” (2014)
Veteran Džej Kej Simons ( J.K. Simmons), tokom karijere snimio je oko 200 uloga, koje su bez obzira na vrhunski kvalitet, često ostajale neprepoznate od publike ili kritike.
Ipak, ovaj vječni epizodista dočekao je 2014. godine svojih pet minuta slave glumeći nakon bezbrojnih zlikovaca profesora muzike u remek-djelu “Whiplash” , koji je, ispostavilo se na kraju, veći zlikovac od svih njegovih negativnih karaktera.
Simons je predstavio oskarovsko izvođenje kroz neumorno prijetećeg profesora džeza čiji su zahtjevi za savršenstvom toliko ekstremni, da su potpuno nasilni i često pogubni za njegove đake.
Na kraju filma profesorov štićenik, talentovani džez bubnjar, napokon zaslužuje njegovo poštovanje, ali to je za njih bilo brutalno putovanje kroz ritam, znoj i krv na rukama i bubnjevima. Simons je uvjerljiv ne samo u prikazu surove naravi svog lika, već i u svojoj muzičko-pedagoškoj stručnosti, ali teško je povjerovati da bi neko od nas pristao svoje djete dati njemu na školovanje.
09. Sam Rockwell – “Three Billboards Outside Ebbing, Missouri” (2017)
Drama “Three Billboards Outside Ebbing Missouri”, scenariste i režisera Martina Mekdona (Martina McDonagha) ima mnogo psihopata, od kojih se oni najgori nikada nisu pojavili na ekranu, već ih znamo po njihovom zlokobnom djelu prema kćerki glavne junakinje.
Lik glavnog negativca Diksona, nagrađenog Oskarom u standardno vrhunskom tumačenju Sema Rokvela (Sama Rockwella), školski je protoptip policajaca nasilnika, čija se zloupotreba moći sastoji od nasilja nad onima za koje se zakleo da će ih štititi i služiti.
Dikson je takođe slab i jadan mamin dječak, nesvjestan sopstvene nasilničke prirode, jer je prosto produkt svog okruženja i pogrešnog odgoja, loš tip koji ima trenutke ranjivosti i, na kraju filma, možda čak i traži malo zrnce iskupljenja.
Ono što je neosporno jeste Rokvelova majstorska gluma koja savršeno dočarava kontradiktorne osobine Diksonove psihotične ličnosti, svaku na jednako uvjerljiv način.
08. Kathy Bates – “Misery” (1990)
Keti Bejts (Kathy Bates) i veteran Džejms Kan (James Caan) glume u ovoj adaptaciji istoimenog romana Stivena Kinga (Stephena Kinga) iz 1990. godine, a Bejtsova je potpuno zasluženo kući odnijela Oskara za najbolju glumicu jer je prikazana kao najgori “književni fan” svih vremena.
Ona sjajno glumi bolničarku Eni Vilkes (Annie Wilkes), dobru dušu koja spašava svog omiljenog romanopisca iz olupine automobila, samo da bi otkrila da je autor odlučio donijeti pogrešnu odluku u pisanju njene omiljene knjige, što joj ne ostavlja ništa drugo nego mu preporučiti neke male promjene u radnji.
Njena kritika nije baš “konstruktivna” i uključuje sječiva, nepotrebne injekcije, lomove kostiju čekićem i slične kritičke poteze, prilično pogubne za zdravlje autora. Keti prosto briljira kao dvije žene u jednoj ličnosti uz velike zasluge što je ovaj bolnički triler zapamćen kao jedna od najboljih ekranizacija Kralja horora.
