Kome treba film o onome šta smo proživjeli u pandemiji tokom zaključavanja, a koja pritom još nije ni završila? Prisjećanje na prisilno zatvaranje u kuće sigurno niko neće pamtiti po nečemu dobrom. Pogotovo oni koji i dalje sjede u izolaciji.
Scenarista Stiven Najt (Steven Knight), čije ime ste mnogo puta pročitali na uvodnim špicama odličnih djela kao što su “Taboo” ili “Peaky Blinders” i njegov drugar, inače vrlo cjenjeni režiser Dag Liman (Doug Liman), došli su na jednu epohalnu ideju koja se zove “Locked Down”.
Vjerovatno se njima misao o “izolacijskom filmu tokom izolacije”, učinila jako zanimljivom, pa su angažovali i odlične glumce En Hatavej (Anne Hathaway) i Čivetela Odžiofora (Chiwetel Ejiofor) i tu nisu pogriješili. Njihova hemija dobro funkcioniše i možemo slobodno reći da su ubjedljivo prenijeli taj dašak klaustrofobične atmosfere i loš odnos pojedinih parova tokom zaključavanja.
Linda i Pakston, kako se zovu u filmu, prinuđeni su da provode vrijeme u kući, u predgrađu Londona. Ona je uspješna poslovna žena i direktor jedne velike kompnije, te preko Zooma obavlja svoje zadatke, dok je on lik koji radi kao dostavljač za kurirsku službu. Naravno, oboje ne mogu mrdnuti iz kuće, osim eventualno otići do prodavnice. Njihovi problemi su eskalirali, spavaju u odvojenim sobama i sve se svodi na cimerski odnos i usiljenu komunikaciju.
Pod cijenu da se ogriješimo o vrhunske autore, naracija je zaista u prvoj polovini prilično dosadna. Imamo tu dvoje ljudi koji pored evidentne harizme, nemaju apsolutno ništa više zajedničko. Kasnije se to malo popravi elementima humora koji nam je sad iz ove Covid perspektive smiješan, ali ipak to ne ide dalje od fore na prvu loptu.
“Locked Down” nas ostavlja ravnodušnim prije svega zbunjujućim neredom, zbog načina na koji su ispričali priču koja miješa kamernu dramu sa krimi pljačkom. Kreativna ograničenja nisu posljedica pandemije, već konfuzni pristup kreativnog tandema koji ovu radnju čini više statičnom nego što bi to trebalo da bude.
Da bi došli do nekog uzbuđenja morate sačekati dobrih sat vremena kada se ovaj neobični par odluči na krađu dijamanta vrijednog tri miliona dolara, jer Linda ima savršen plan za razbijanje monotonije tokom karantina i oživljavanje propale veze.
Ako posmatramo ovo ostvarenje kao film o pljački, i tada je prilično nezanimljiv, uz mnogo rupa u zapletu. Sa druge strane, kao melodrama jednako je mrtva, zahvaljujući ljubavnicima koji se ne trude da poprave pokvareno već doslovno statiraju u prostoru
Ipak, oba glumca, kao što smo već rekli, dali su sve od sebe da izvuku maksimum iz ovog ishitrenog materijala i to je nažalost jedina svjetla tačka.
Možda je trebalo sačekati nekoliko godina od završetka pandemije ili prosto napraviti bolji film, da bi nam nešto na ovu temu bilo gledljivo. Sada nam nažalost vraća sjećanje na stvari koje smo bili primorani da radimo, poput onlajn druženja ili gledanja ljudi koji kupuju ogromne količine toalet papira. Jedina je razlika u tome što niko od nas nije došao u situaciju da opljačka nešto, ili možda ipak jeste, ali je svoj plan sačuvao za sebe, za razliku od Najta i Limana.
Dodali bismo i simpatičan momenat gdje Pakston dobija posao kurira pod lažnim imenom Edgar Alan Po (Edgar Allan Poe). Da budez animljivije, niko u filmu ne zna da je to slavni pisac i pjesnik, čime je kreativni dvojac htio skrenuti pažnju koliko današnje generacije ne poznaju istoriju i kulturu.
Da li je baš nužno da ostvarenja na ovu temu tako brzo stižu pred publiku? Sudeći po ovom filmu i nije! “Locked Down” će nakon gledanja učiniti da ga brzo zaboravite, ali će možda za koju godinu ili deceniju, kada odstoji kao sarma drugi dan, postati zanimljiv, posebno generacijama koje nisu imale priliku okusiti izolaciju na svojoj koži.
Naslovna fotografija: HBO
