“The Underground Railroad” (“Podzemna željeznica”), adaptacija istoimenog romana Kolsona Vajtheda (Colson Whitehead) s potpisom američkog oskarovca, producenta i scenariste Berija Dženkinsa (Barry Jenkins), kopanje je po rani koja još nije zarasla.
Ta rana – ovozemaljski i zagrobni život prekookeanske trgovine robovima, jedna je od esencija američkog života. Širi se više od 400 godina i donekle oblikuje svaki korak koji Afroamerikanci do danas preduzimaju, pojedinačno, ali i kao narod. Ističući detalje ove rane kroz živote njenih likova, i robova i slobodnika, “The Underground Railroad” postaje obračun.
Ovo nije lekcija iz istorije, niti je uredan narativ koji primorava gledaoce da svjedoče brutalnosti. Lukavija je i moćnija od toga – otkriva unutrašnji život široke lepeze likova koji ostavljaju neizbrisiv trag, bez obzira koliko su vremena bili prisutni. Ali ovo je na kraju priča o Kori koju igra Tako Mbedu, porobljenoj mladoj ženi, odnosno djevojčici na plantaži pamuka u Džordžiji.
I sam Vajthedov roman, ovjenčan Pulicerovom i brojnim drugim prestižnim nagradama, donosi priču o mladoj robinji Kori, koja s Juga, onog prije Građanskog rata, očajnički pokušava doživjeti slobodu. Majka Mabel u roli Šejle Atim (Sheila Atim), ju je napustila te pod okriljem noći pobjegla na slobodu. Bijelci, ali i ostali robovi je doživljavaju kao nešto čudovišno i poremećeno. Aron Pijer (Aaron Pierre) je Cezar koji je takođe porobljen, ali umije da čita i piše, i podstiče Koru da sa njim pobjegne na slobodu.
Ona u početku ne pristaje, ali onda iz močvare podzemnom željeznicom preko Karoline putuje ka Indijani, ka slobodi. Na tom putu usmrti bijelog dječaka koji pokuša da je uhvati, zbog čega im je potjera, tačnije zloglasni i neumoljivi lovac na robove Arnold Ridžvej kojeg igra Džoel Edžerton (Joel Edgerton), neprestano za petama.
Ovo je odiseja kroz prostor i vrijeme – o identitetu, domu, porodici i ljubavi. Podzemna željeznica nije samo metafora, s obzirom na to da je u stvarnosti postojala mreža aktivista i pomagača koji su od kuće do kuće, zaprežnim kolima i na sve druge moguće načine prebacivali robove iz južnjačkih američkih država u one gdje su mogli biti slobodni i započeti novi život.
Serija svakako nije besprijekorna. Pojedini ističu problem sa pristupom ovoj itekako osjetljivoj temi. Ali to, s druge strane, stvara širi poligon za promišljanje i vlastitu percepciju. Ukoliko bismo samo rekli da je serija prosto lijepa, umanjili bismo sav posao koji su uradili Dženkins i njegovi saradnici, uključujući snimatelja Džejmsa Lakstona (James Laxton) i kompozitora Nikolasa Britela (Nicholas Britell), koji je ranije sa njim radio na filmovima “Moonlight” i “If Beale Street Could Talk”.
To je remek-djelo koje u središte pažnje stavlja moć sile i moć zajedništva. Ovo je serija koja nije toliko svjedočanstvo, koliko je emocija.
Zato i ne čudi što joj je i kritika naklonjena, pa tako kažu da bi “The Underground Railroad” mogao pomesti konkurenciju na predstojećoj dodjeli Emmy nagrada (nominacije će biti proglašene 13. jula, a nagrade dodijeljene 19. septembra).
Naslovna fotografija: Amazon Prime
